Astma i škola

Prim. dr sc. med. Branislav Gvozdenović, internista – pulmolog

Sa konkretnim savetima u vezi sa astmom i njenim lečenjem treba da budu upoznati učitelji i nastavnici (posebno fizičkog vaspitanja) u školama. Organizovanje edukativnih programa u cilju prevencije i postizanja adekvatne kontrole astme (sprečavanje kontakta dece sa alergenima, izbegavanje prostorija u kojima se puši i sl) daje veoma dobre rezultate.

Povratkom u svoj razred na početku školske godine, deca postaju sve više uzbuđena jer će videti svoje drugove i ponovo započeti svoj ‘akademski’ način života, dok će se u isto vreme većina njihovih roditelja prirodno osećati anksiozno zbog početka nove školske godine.

Da li će njihova deca biti srećna u novom razredu?
Da li će imati dobre ocene?
Da li će steći nove prijatelje?

Kada imate dete sa hroničnim zdravstvenim smetnjama poput astme, dolazite u situaciju da, pored pobrojanih, imate i dodatne brige.

Roditelji dece sa astmom će se zapitati u kojoj meri će astma njihove dece u školi biti pod kontrolom?

U velikom broju razvijenih zemalja zapada, u školama rade medicinske sestre koje roditeljima pružaju veliku korist savetima, ali i pravovremenom reakcijom u slučaju da dođe do pojave pogoršanja astme kod dece.

Međutim, u našoj sredini ovo nije slučaj i često su učitelji ili nastavnici jedini odgovorni za razrešavanje ovakvih situacija. To se posebno odnosi na izlete i đačke ekskurzije i rekreativne nastave, kada su deca daleko od svojih roditelja.

Česti uzročnici alergijskih reakcija i bolesti (u koje spada i dečja astma) mogu se izbeći u velikom broju slučajeva i sprečiti neprijatnosti i stresovi koji idu uz to. Iako prevazilazi stručno medicinsko poznavanje detalja, svaki nastavnik treba da zna da, na primer, lekovi koji se daju protiv bolova i povišene temperature mogu da kod osetljive dece izazovu teške alergijske reakcije.

Zato je važno da se poznaje zdravstvena situacija svakog deteta, ali i da se znaju neki najčešći i najopasniji lekovi u ovim slučajevima, poput acetil-salicilne kiseline (Aspirin, Anbol, Midol i sl), ibuprofena (Brufen).

Ako je baš neophodno, a nema lekara u blizini, nalazite se sa decom na izletu ili udaljeni od roditelja ili stručnog medicinskog osoblja, detetu treba prvo dati paracetamol u slučaju da ima povišenu telesnu temperaturu ili ima manje bolove (glavobolja, zubobolja).

Astma predstavlja hroničnu zapaljensku bolest disajnih puteva, ne može se izlečiti, ali se može uspešno lečiti i dobro kontrolisati.

Kada govorimo o dečjoj astmi, efikasna terapija bolesti je posebno važna u periodima boravka u školi.
Pošto deca u školi provode oko 6 časova dnevno, 5 dana nedeljno, nedovoljno lečenje astme može da uzrokuje povećanje odustva iz škole i posledično smanjeni uspeh na kraju školske godine.

Nedavno je sprovedeno jedno ispitivanje među medicinskim sestrama koje rade u školama od strane Američkog udruženja za bolesti pluća i Nacionalnog udruženja medicinskih sestara zaposlenih u školama.

Ono je pokazalo da je upravo dečja astma najčešći razlog odsustva iz škole – češći nego bilo koje drugo hronično oboljenje. Beleži se oko 14,6 miliona odsutnih dana iz škole koje ova deca ostvare godišnje.
Naravno da to ima velike posledice i po njihovu edukaciju. Osim toga, polovina ispitanika je tvrdilo da astma utiče i na aktivnosti obolele dece i kada su u školi, poput aktivnosti na odmorima između časova ili na časovima fizičkog vaspitanja. S obzirom na činjenicu da se vrlo često viđaju dramatične epizode pogoršanja bolesti u samoj školi, većina ovih medicinskih sestara smatra da je astma u dečjem uzrastu, ipak, nedovoljno dijagnostikovana.

Kada je ovakva situacija u SAD, šta onda možemo da očekujemo i u našoj sredini?!

Nastava fizičkog vaspitanja

Uočeno je da svi oni koji u prvoj liniji treba pravilno i pravovremeno da reaguju, poput osoblja u školama, roditelja, ali i same obolele dece, nedovoljno poznaju samu bolest i njeno lečenje.

U tom pogledu, veoma je važna uzajamna saradnja i komunikacija roditelja i školskog osoblja. To je posebno važno kada se ima u vidu činjenica da zaposleni u školama nedovoljno poznaju najčešće faktore koji mogu dovesti do jednog astmatskog napada.

Na primer, nastavnici fizičkog vaspitanja bi trebalo da znaju da u fiskulturnim salama, tj. parketu i posebno strunjačama, ima mnogo prašine koja može da smeta, ali i izazove različite alergijske reakcije, poput kijanja i svraba nosa i očiju, koprivnjače i svraba kože, epizode kašlja, ali i osećaja nedostatka vazduha, sviranja u grudima i gušenja.

Osetljiva deca treba da budu pošteđena ovoj izloženosti prašini, ali i obavljanju časova fizičkog vaspitanja u prirodi kada je u vazduhu veliki broj polena. Naime, dobro je poznato da su poleni drveća, trava, korova, uz kućnu prašinu i grinju iz nje, najčešći izazivači pomenutih alergijskih reakcija.

To, naravno, ne znači da ova deca ne treba da budu na ovim časovima.

Naprotiv, savetuje se svoj deci da uz pravilno lečenje, ali i pripremu pred fizički napor, budu aktivna na časovima fizičkog vaspitanja (osim u situacijama kada postoji pogoršanje bolesti). Čak se i van škole savetuje da se bave sportom ili rekreativnim aktivnostima, a posebno se savetuje plivanje, zbog sveukupne koordinacije mišića i pravilnog disanja.

Jedna nedavna inicijativa u nekim američkim školama gde je posvećena pažnja kvalitetu vazduha u zatvorenim prostorijama (poboljšano čišćenje i provetravanje učionica i fiskulturnih sala), dovela je do značajnog smanjenja pojave epizoda alergijskih reakcija među učenicima.

Značaj edukacije

Važan korak u savremenoj terapijskoj strategiji astme predstavlja edukacija samih pacijenata.

Pošto je fizički napor jedan od čestih faktora pogoršanja nedovoljno kontrolisane bolesti (čak postoji i poseban oblik ove bolesti – tzv. ’astma uzrokovana naporom’), ove osobe treba da budu edukovane da pre izlaganju očekivanog napora (pred čas fizičkog vaspitanja, na primer), a najbolje dvadesetak minuta pre toga, pravilno uzmu jedan do dva udaha leka (u obliku pumpice) koji brzo širi disajne puteve (npr. Salbutamol, Ventolin i sl).

To je jedan od važnijih saveta koga bi trebalo da poznaju i nastavnici i podsete ovu decu da uzmu pumpicu. Ovde je važno napomenuti da od pravilne primene inhalacionih oblika lekova zavisi kolika će doza doći do ciljnog mesta – disajnih puteva i ispoljiti svoj efekat.

Nažalost, brojna ispitivanja su pokazala da deca (ali i starije osobe koje dugo primenjuju inhalacione preparate) najčešće prave neku od grešaka pri primeni ovih vrsta lekova.

Jedan od razloga je i osećaj sramote i često skrivanje od ostalih vršnjaka, te oni uzimaju pumpicu ’na brzinu’, kako ih ne bi niko primetio.

Zbog svega toga, još jednom prikazujemo kako se pravilno primenjuje pumpica:

­­­Udisanje leka se vrši sporo

1. Skine se poklopac i promućka pumpica

2. Izdahne se vazduh iz pluća do kraja

3. Stavi se pumpica u usta i istog trenutka kada se započinje postepeni duboki udah, pritisne se vrh pumpice

4. Nakon maksimalnog udaha, zadrži se dah 10 sekundi i polako izdahne vazduh iz pluća

5. Ukoliko se uzimaju dva udaha (dve doze), treba sačekati 1 – 2 minuta pre ponovne primene pumpice (pre ponavljanja koraka od 1 do 4), kako bi se mehanizam ohladio i bio u stanju da izbacij novu dozu leka. U protivnom, iz pumpice će izaći samo supstanca koja služi za raspršivanje aerosola (tzv. propelant), a pacijent (i lekar ili roditelj) biće u zabludi da je uzeta dovoljna doza leka, što vodi slabijoj reakciji disajnih puteva i kontroli bolesti.

Najčešće greške pri upotrebi pumpice su sledeće:

brz udah (53%), izdah do kraja (49%), kratko zadržan dah (38%), koordinacija pokreta istovremenog početka udaha i pritiska vrha pumpice (34%), nemućkanje pumpice pre početka primene (11%).

Oko 80% ovih bolesnika uspeva da ispravi greške nakon kratkotrajne edukacije za pravilnu upotrebu doziranog aerosola.

Nastoji se da se uvek kada je to moguće svim osobama koje su odgovorne i uključene u zbrinjavanje ove dece pruži adekvatna edukacija i obnove i prošire znanja u vezi sa ovom najčešćom hroničnom bolešću dečjeg uzrasta.

Prava prilika za ove aktivnosti predstavlja prva nedelja maja, kada počinje sezona polena i kada se tradicionalno u celom svetu obeležava Svetski dan astme i skreće pažnja javnosti na ovaj rastući globalni zdravstveni problem. Tada se održavaju brojna predavanja o astmi u školama, održavaju se mnogi sportski turniri, kako bi se jasno stavilo do znanja da se i ove osobe mogu uspešno baviti sportom.

Veliki značaj edukacije se može videti i iz rezultata ovogodišnjeg ispitivanja koje je sprovedeno u 24 škole u Velikoj Britaniji, gde je u jednom broju njih sproveden kraći edukativni kurs o astmi (samoj bolesti i načinu lečenja), a među ostalima to nije učinjeno. Zapažena je značajna razlika u kontroli astme, broju izostanaka iz škole zbog bolesti, kao i bolji rezultati (izraženi boljim ocenama) koje su postigla obolela deca koja su prošla edukativni program u odnosu na onu koja nisu.

Rezultati ukazuju i na to da je kvalitet života dece sa astmom znatno bolji kada i njihovi školski drugovi bolje poznaju ovu bolest, jer se na taj način smanjuje tzv. obeleženost koju ova deca osećaju i popravlja njihov narušeni osećaj samopoštovanja. Zaključak ispitivača bio je i da je škola veoma pogodno mesto u kome se terapija astme može poboljšati!

Edukativni tekstovi Poliklinike Antamedica