Gastroskopija i kolonoskopija

ERCP (Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija)

Ovo je metoda koja kombinuje endoskopsko injiciranje kontrasta u hepatopankreatičnu ampulu da bi se ispunili žučni kanali i pankreasni kanal uz istovremeno rentgensko snimanje. Pacijent je za vreme zahvata sediran.

Koristi se kod sumnje na bolesti jetre (ciroze jetre), žučnih puteva (žučni kamenci, žutica), karcinoma jetre.

ERCP se koristi osim u dijagnostičke i u terapijske svrhe, kao kod npr. holedoholitijaze (žučnih kamenaca) kada se najčešće u toku ERCP-a nastavlja terapijski postupak papilotomija (sfinkterektomija) gdje se preseca papila Vateri duodenuma (dvanaesterca)pa se zatim izvodi ekstrakcija (odstranjivanje) žučnog kamenca.

Ovakav zahvat pošteđuje pacijenta od klasičnog hiruškog zahvata odstranjenja kamenaca.

Komplikacije ERCP-a su retke , kod oko 3% pacijenata se mogu razviti infekcije, krvarenja ili akutni pankreatitis (akutna upala gušterače).

Gastroskopija

Ovo je endoskopska metoda kojom se pregleda sluznica gornjeg dela digestivnog sistema, odnosno jednjak, želudac i početni deo tankog creva.
Lekar kroz usta ubacuje tanko, fleksibilno crevo koje na vrhu ima sićušnu kameru i istovremeno gleda sliku sluznice na monitoru.

Metoda nije bolna, ali za pojedine pacijente može biti neprijatna pa se pacijentu obično daje sedativ.
Pregled se najčešće koristi za dijagnostikovanje krvarenja iz gornjeg digestivnog sistema, otežanog gutanja (disfagije), bolnog gutanja (odinofagije) osjećaja gorušice (dispepsije), nadutosti kao i čira želuca i duodenuma (ulkusa).

Takođe je bitan u dijagnostici premalignih stanja kao što Barrettov jednjak i Plummer-Vinsonov sindrom i malignih stanja kao što su rak želuca i jednjaka.

Lekar u toku gastroskopije najčešće uzima komadić tkiva za patohistološku analizu. Pri sumnji na želudačni ulkus se iz uzetog uzorka tkiva može dokazati eventualno postojanje želudačne bakterije Helicobacter Pylori odgovorne za želudačni ulkus.

Gastroskopijom se mogu obaviti i manji terapijski zahvati kao što su zaustavljanje krvarenja sklerozacijom, fotokoagulacijom ili kauterizacijom (krvarenje varikoziteta jednjaka) kao i odstranjenje polipa (polipektomija).

Kolonoskopija

To je endoskopska metoda kojom se pregleda sluznica debelog creva. Lekar kroz anus ubacije tanko, fleksibilno crevo koje na vrhu ima sićušnu kameru koja istovremeno gleda sliku sluznice na monitoru.

Ovom metodom je moguće pregledati celo debelo crevo i ukoliko se otkriju promene kao što su polipi (izbočenja sluznice u obliku peteljke) lekar uklanja promenu i šalje tkivo u laboratoriju na dalju patohistološku analizu.

Nakon analize dobija se definitivna dijagnoza promene, odnosno da li je promena doboroćudna ili zloćudna. Iako ne moraju svi polipi biti zloćudni, karcinom debelog creva najčešće nastaje upravo iz polipa, pa se zbog toga preventivno svi polipi odstranjuju.

Sama kolonoskopija obično traje 20 do 45 minuta, nije bolna, ali za pojedine pacijente može biti neprijatna pa se pacijentu obično daje sedativ.

Pre samog pregleda potrebno je napraviti pripremu, odnosno dobro očistiti creva posebnim preparatima koji se piju dan do dva pre kolonoskopije.